
To znači da se moraju izgraditi i poštovati visoki kriterijumi koje treba da ispuni onaj proizvođač koji će dobiti pravo da se u svom regionu nađe na karti “Vinskih puteva Srbije” ali bi isto tako trebalo da ima i određene pogodnosti koje bi mu olakšale bavljenje ovim poslom. To “odredište” na tom putu nije samo podrum u kome se može degustirati i kupiti vino, već ona predstavlja i skup ponuda: turističkih, ugostiteljskih i poljoprivrednih proizvoda tog vinarskog kraja. To podrazumeva i predstavljanje skupa prirodnih lepota, specifičnost okoline, kulturno-istorijske znamenitosti, tradiciju i posebnost tog vinogradarskog područja.
Iako je Srbija zemlja dugačke turističke tradicije, zadnjih je godina dopuna njenog turističkog imidža postala neminovna s obzirom na sve veću konkurenciju i novonastale trendove. Svet je sve manji, informacije lako dostupne. Turista današnjice promenio se, a to vazi, kako za „zapadnjake“, tako i turiste iz našeg regiona. Svoj novac će potrošiti tamo gde se nudi nešto zanimljivo i drugačije, nešto što kod kuće nemaju. Upravo tu nastaje niša pogodna za razvoj specifičnih oblika turizma – ponuditi nešto lokalno, specifično i – vrhunsko! Vino!!!

- Najpopularnije vrste u svetu, a i kod nas su „sovinjon beli“, „šardone“, „pino noar“ (kod nas poznatija kao burgundac crni), „merlo“, „kaberne sovinjon“, rajnski i italijanski rizling. Zanimljivo je, takođe, da se u novim vinogradima, kod Krčedina recimo, sada sve više uzgaja i „sira“ ili „širaz“. U svetu se sve više vinogradari vraćaju sortama kao što su „muskat frontinjan“, „muskat petitgren“, „muskat otonel“, „zinfandel“, „nebiolo“, „proseko“...
Нема коментара:
Постави коментар